Apis mellifera carnica

       Apis mellifera carnica ili siva medonosna pčela, kranjska pčela veličinom je gotovo ista kao taljanska medonosna vrsta i zapanoeuropska tamna vrsta (Apis mellifera mellifera) s nešto dužim jezikom od 6,5-6,7 mm s kojim može dohvatiti i zahtjevnije paše te tanjim trbuhom od tamne pčele.

       U pčelarskom svijetu cijenjena je vrsta jer posjeduje genetsku pojačanu otpornost na neke pčelinje bolesti odnosno namentnike, a u radu s zajednicom je lak jer nije preagresivna. Ima urođenu sposobnost prilagodbe veličine zajednice u odnosu na dostupnost nektara i peluda u prirodi.

    Siva medonosna pčela prihvaćena je i raširena kao vrsta zbog svojih pozitivnih karakteristika na području Europskog kontinenta i to: Slovenije, južne Austrije, Hrvatske , Bosne i Hercegovine , Srbije , Mađarske , Rumunjske i Bugarske.

       Pčela Apis mellifera mellifera je u stvari podvrsta zapadne tamne medonosne pčele nekad naturalizirana i prilagođena na području današnje Slovenije (Kočevje) zahvaljući aktivnostima Petera Pavela Glavara (1721-1784) i aktivnostima Antona Janše (1734-1773) koje su tada provodili na uzgoju i prodaji pčela.

      Apis mellifera carnica ili siva medonosna pčela nije žuta, karakteristike koje se selektivnim uzgojem održavaju i dan danas su da kod matice bilježimo dobro razvijen otporan prsni koš, svjetlo smeđe do kožaste boje.  Radilice su dugih nogu, sive malo tamnijeg trbuha, srednje veličine dok su trutovi sivo smeđih dlačica tamnog trbuha koji nikad ne smije biti žut ili žućkast.

Prednosti "Sive medonosne pčele" (Apis mellifera carnica)

• Ubraja se u nježnu i neagresivnu vrstu
• Može se držati u naseljenim područjima
• Bolji osjećaj orijentacije u usporedbi npr s talijanskom medonosnom pčelom
• Umanjeno zaljetanje u susjedne košnice u usporedbi s ostalim medonosnim vrstama
• U usporedbi s taljanskom medonosnom pčelom manji nagon za pljačku drugih košnica
• Može u usporedbi s drugim vrstama prezimiti s manjim brojem zimskih pčela
• Brza i dobra prilagodba okolini
• Pogodna za područja s dužim zimama
• Posjeduje izuzetno brz proljetni razvoj
• Posjeduje brzi nagonski ritam proizvodnje pčelinjih matica
• Posjeduje dobar nagon smanjenja legla kada u prirodi paša posustaje
• Mala proizvodnja i upotreba propolisa
• Visoka urođena otpornost na bolesti legla
• Visok prinos meda
• Pogodna za područja s ranim jakomm proljetnim pašama
• Radilice u usporedbi s ostalim vrstama žive i do 12% duže

Mane "Sive medonosne pčele" (Apis mellifera carnica)

• Sklonija rojenju u slučaju prenatrpanosti košnice
• U vrućim ljetnim danima slabo napredovanje zajednice
• Jačina legla direktno ovisi o dostupnosti peludne paše
• Teži pronalazak matice, osim u slučajevima ako nije označena